Ma, sutra ću.
3:59 PM
Skratiti narukvicu od sata i odneti onaj zapakovani poklon koji čeka još malo pa od prošlog rodjendana.
Učlaniti se u Francuski kulturni centar, kao što već godinama, sramota me je i da priznam koliko, pričam i upisaću kurs jezika, verovatno španskog ili ako baš stisnem zube, nemačkog, da se malo manem romanskih jezika.
Poslati poruku drugarici za kafu, onoj što nedostaje, što se silno izgrlimo i ponovimo “Ne, stvarno, sledeća nedelja je naša.”, a ta naša nedelja nekako nikako da dođe na red, ali su barem zagrljaji uvek iskreni.
Uzeti desert, iako čokoladna torta sa malinama zvuči božanstveno, ali baš sam se jutros odlučila da započnem dijetu, pokušaj stoti.
Na istu tu dijetu ću se vratiti od sutra, jer samo ću se još danas počastiti ugljenim hidratima, samo još danas. Evo, sve mi uzmite: i meso i slatkiše, samo nemojte pastu i pecivo. Dobro, ako mogu da zakeram, ne bih ni sira da se odreknem, jer šta je pa život bez lepog sira i kvalitetnog vina? A možda ću se jednoga dana pomiriti sa činjenicom da dijete i gurmanluk ne idu pod ruku, i manuti se više tog "Od ponedeljka ću" začaranog kruga.
Organizovati večeru, ma ne večeru, gozbetinu, sa nekoliko gangova, aperitivom i lepim pićem. Sa svežim, toplim hlebom i bogato začinjenom salatom, u kući koja miriše na beli luk, maslinovo ulje i sreću. Onu večeru, posle koje se svi raspištolje, ostanu sat i po iza ponoći i danima posle pričaju o njoj, odmah dogovarajući novu, koja nikada neće biti isto toliko posebna.
Napisati novi tekst, objaviti onih nekoliko što se bezbedno gnezde po zabačenim folderima, početi da trčim redovno, ponovo krenuti na jogu, ali ne baš kod nekog fanatika, kupiti one cipele, što čekaju “da se počastim”, još od početka sezone.
Obući onu puf suknju, jer danas nije trenutak za nju.
Otići na novo mesto, uzeti nešto drugo što nije dupli čiz.
Odgledati neki od filmova sa večite watchliste. Kao što je, na primer, "A single man".
Pročitati sve one knjige pored kreveta, ali samo još ove dve nove da uzmem. U stvari još jednu, treću, da ostvarim popust. Evo samo još ove tri knjige i smiriću se, obećavam.
Naučiti da izblendam senku bolje, srediti onu fioku za sve živo i neživo, punu uspomena, đubreta i privezaka, onu koja krije sve one zaboravljene, nepronađene “Staviću ovo ovde, da znam gde je” predmete, ona u koju se možda neko i uselio, a da i ne znam.
Iskoristiti poklon vaučer za masažu, i onaj za besplatnu kafu, a mogla bih i da skupim sve kartice za hleb, majku mu, valjda ih ima dovoljno za deseti hleb gratis, što se ja stalno pravim pametna i ne prihvatam besplatno?
Obrisati mejlove i desetine istih, neobjavaljenih, taštih selfija, ispisati sve šifre, zar nije vreme da dignem ruke od konstantnog kliktanja "Da, zaboravila sam šifru", šta je sa mojim mozgom? Zašto je zapamtio najnebitnije trivijalnosti, a opire se nekolicini varijacija na jedno te isti pojam? Veliko slovo, par brojeva, nije toliko teško, mozgu, nije toliko teško.
Izbaciti svu šminku, kojoj je istekao rok, pročitati sve one, čini se, večito otvorene tab-ove, biti direktnija, hrabrija, malo i sebičnija, ali samo malo.
Sve to ću, sutra..."
Dodatna izjava optužene:
Nisam kriva za ignorisanje najbližih, oduvek cenim male, malecke stvari, uvek sam bila svesna slobodu i svoje privilegije i iskreno izjavljivala ljubav, ali, priznajem, kriva sam za “Ma, sutra ću”, te ako me ovo vreme ne opameti makar po tom pitanju, pristajem na kaznu, pa makar ona podrazumevala ukidanje ugljenih hidrata. Vi ste mi svedoci.
1 comments
Pozdrav prijateljice, bila sam povrijeđena i slomljenog srca kada se prije sedam mjeseci dogodio vrlo veliki problem između mene i mog muža u mom braku. Toliko strašno da je slučaj odnio na sud za razvod. Rekao je da više nikada ne želi ostati sa mnom i da me više ne voli. Zato se spakirao iz kuće i natjerao mene i moju djecu da prođemo kroz jaku bol. Pokušala sam na sve moguće načine da ga vratim, nakon mnogog moljenja, ali bezuspješno. i potvrdio je da je donio odluku i da me više nikada ne želi vidjeti. Tako sam jedne večeri, vraćajući se s posla, srela svoju staru prijateljicu koja je tražila mog muža. Pa sam joj sve objasnila, pa mi je rekla da je jedini način da vratim svog muža posjet čarobnjaku, jer je i ona to stvarno radila. Dakle, nikada nisam vjerovala u magiju, ali nisam imala drugog izbora nego poslušati njezin savjet. Zatim mi je dala e-mail adresu čarobnjaka kojeg je posjetio. DR. apata. Sljedeće jutro poslala sam e-mail na adresu koju mi je dala, a čarobnjak me uvjerio da će mi vratiti muža u sljedeća dva dana. Kakva nevjerojatna izjava! Nikad nisam vjerovala, pa je razgovarao sa mnom i rekao mi sve što moram učiniti. Onda sam ih napravila, pa me sljedeća dva dana, iznenađujuće, nazvao moj muž koji me nije zvao posljednjih 7 mjeseci da mi javi da se vraća. Tako nevjerojatno!! Dakle, vratio se istog dana, s puno ljubavi i radosti, i ispričao se za svoju pogrešku i bol koju je nanio meni i mojoj djeci. Od tog dana naša je veza bila jača nego prije, uz pomoć sjajnog bacača čarolija. Stoga ću vam savjetovati da ako imate bilo kakvih problema, kontaktirate dr. Apatu na e-mail: drapata4@gmail.com ili ga kontaktirajte putem WhatsAppa i VIBER-a na ovaj broj: (+447307347648).
ReplyDelete