Fest 2017: mojih 6 filmova.

10:00 AM


Obožavam Fest.
Sa sve zapuštenim Sava centrom, džin tonikom u pauzi između dva filma i gomilom kašljucanja u toku same projekcije.
Volim ga zato što je porodična tradicija i zato što su to dani bega od stvarnosti, kada bez griže savesti odlutate u neke druge svetove- neki su slični vašem, drugi potpuno drugačiji.
Tada dam priliku nekim filmovima na koje možda nikada ne bih ni naišla, oslobođena od očekivanja prouzrokovanih imdb ocenom i željna nekih svežih i drugačijih umetničkih zalogaja.
Valja dati šansu i drugačijem kuvaru.
Što se tiče mog filmskog ukusa, svaštojed sam.
Najbolje objašnjenje jeste da su mi među omiljenim filmovima Nolanova trilogija Betmena i filmovi Wesa Andersona.
Braća vole da me zadirkuju da sam razvila neki alternativni ukus. 
Zapravo, kao osoba koja je u mladosti apsolvirala romantične- zgodan lik, lepa devojka- kliše "komedije", zabrinula bih se da mi se ukus nije promenio.
Počeli su da mi se sviđaju sporiji, manje "bombastični" filmovi. 
Sve su mi interesantnija evropska dela.
Više pažnje pridajem dijalozima i profilu likova- to je, možda, i profesionalna deformacija.
Obraćam pažnju na detalje i sitnice.
Prevrćem očima na patetične i predvidljive scene. 
Izluđuju me pucačine u kojima se spašava Amerika, njen predsednik i u kojima glavni lik neozleđen završava film nekom jadnom, kvaziduhovitom opaskom. 
Obožavam životne filmove, one koji vam izazovu smeh, suze, ljutnju ili knedlu u grlu.. 
One o kojima diskutujete, shvatite svako na svoj način i koji vam se danima vrzmaju po glavi, bez opasnosti da ga se za mesec dana nećete sećati.
Volim kada mi se pripije vino, zato što sto su ga u nekoj sceni sa guštom pili (primer, "Elle") ili kada sam jedne godine posle gledanja "Plava je najtoplija boja" pravila špagete Bolonjeze.
 (uveliko je prošla ponoć).
Ljudima je glavni utisak bio seks lezbejki, a meni kako tamane špagete.
Ti filmovi, svideli vam se ili ne, utiču na vas, čak i kada se radi o jednoj jedinoj sceni.
Odmah da se razumemo, kao i uvek osećam potrebu da se ogradim: ne smatram sebe filmskim kritičarom, ali baš zato i mislim da znači preporuka od nekog potpuno operisanog od filmskih pojmova, pravila i predubokih analiza.
Tako da su danas na meniju svi oni filmovi koji su ostavili neki ukus u ustima.



" Moi, je vis d'amour et de danse
Je vis comme si j'étais en vacances
Je vis comme si j'étais éternelle
Comme si les nouvelles étaient sans problèmes
Moi, je vis d'amour et de rire"

...



"We have plenty of matches in our house
We keep them on hand always
Currently our favourite brand
Is Ohio Blue Tip
Though we used to prefer Diamond Brand
That was before we discovered
Ohio Blue Tip matches

Lighting, perhaps the cigarette of the woman you love
For the first time
And it was never really the same after that"

Na mlečnom putu

On the Milky Road


"Ona koja sam bila, više nisam."



La reina de España



"Action!"

Druga strana nade

Toivon tuolla puolen 


- Do you want to fight?
- But I'm bigger.
- So what?

Današnji meni: 

Stavite kecelju, pustite "Bambino", "Laissez moi danser", "Je suis malade" ili bilo šta što peva Yolanda Cristina Gigliotti - Dalida.
Poželite svaki komad odeće iz filma o njoj.
Lagano zađuskajte. Pevušite.
Pomešajte italijanski i francuski, sa tvrdim r.
Moji omiljeni jezici.
Pomislite kako danas ne postoje prave, pravcate umetničke dive.
Složite se sami sa sobom da ste se rodili u pogrešno vreme.
Izguglajte glavnu glumicu- Sveva AlvitiDivite se.
Prebacite muziku na mobilni.
Slušajte dok zujite gradom.
Pomislite da li vozač trole živi sličnim životom kao Jarmusch-ov Paterson. 
Da li i on piše pesme u svesku i šeta psa uveče?
Zar buldozi nisu predivni?
Da li ga posle celodnevne vožnje čeka lepa, neobična devojka kod kuće?
Da li i ona uči da svira gitaru i obožava sve u crno beloj boji?
Verovatno ne.
Pomislite kako vam se prijeo kapkejk.
Da li da ga uzmete i pokvarite liniju?
Da li želite da budete mršavi ili glasate za prirodne obline, nalik onim koje ima neprikosnovena Monica Bellucci?
Svi ćemo se složiti da je blizu savršenstva.
Ali sigurno niste znali da je Sloboda Mićalović briljirala kod Kusturice.
Baš joj leži ovakva, drugačija uloga... šizike.
Nešto drugačije od serija po Mir-Jam romanima.
Kako je snimio ove nerealne kadrove?
Da li medvedi, zaista, jedu pomorandže?
Ili je ono bila mandarina?
Zar život nije zaista zbir stvarnih priča i fantazija?
Drugima je film predugačak, dosadan.
Kažu da je Kusturica skrenuo.
Meni se čini da je snimio film za svoju dušu. Izgleda i moju.
Životinje i luda, ljubavna priča, sve to praćeno fenomenalnom muzikom (ogromno bravo za Stribora Kusturicu)?
Moje omiljeno!
Shvatate da je Sava centru pod hitno potrebna ventilacija.
Hlađenje kartom ne pomaže.
Rastužite se nad tim što znamo da budemo nepristojan narod koji kroz mrak trči napolje iako se ekipa filma i dalje poklanja na sceni.
Onda se zapitate o svojim životnim izborima.
Da li ste nekoga izneverili? Da li vam je neko suđen?
Da li vam neko iz prošlosti nedostaje?
Da li neki ljudi treba da ostanu u prošlosti?
Šta nas nagoni na izdaju i da li je ona manje opasna ako se radi o duhu iz "prošlog života"?
Razmislite kako ni u Njujorku nije sve bajno. 
Prva asocijacija na njega je svakako glamurozni Menhetn, ne i stan iznad kebab restorana.
Skrenite misli sa tih ozbiljnih tema i pomislite kako je dobra satenska (ili je svilena? )bomber jakna. 
I frizura jedne od glavnih junakinja.
Pomislite kako biste mogli i vi malo da se opustite u oblačenju.
Dovedite u pitanje tu misao kada videte i drugu junakinju, možda ni klasičniji stil nije tako loš.
Niste ni sami sigurni. 
Na primer,  sigurno ne razmišlja o tome.
Njoj sve stoji.
Neodoljiva je.
Obradujte se kada prepoznate Dijega i Santija iz Seranovih.
Iznenadite se bednom ocenom na imdb-u, četristo ljudi je baš surovo.
Zar ljudima nije više dovoljan sladak, pozitivan i duhovit film?
Pa još ispričan španskim jezikom.
Date mu visoku ocenu, za sreću.
Nekad je dovoljno da se samo dobro osećaš posle filma, bez neke velike pouke i filozofije.
Zamislite se nad time i odlutajte u Finsku.
Sve više ljudi vam hvali skandinavske filmove.
Ali Finska spada u nordijske zemlje. 
Hmm, dobro, možda i njihovi filmovi spadaju u tu kategoriju.
Dajte im šansu.
Spremite se za neobičan smisao za humor. 
Smeh u sali ukazuje da je mnogo sličniji našem nego što ste mislili.
Zapitajte se o neobičnim sudbinama ljudi.
Zapitajte se o teškim sudbinama ljudi.
Nasmejte se na opstajanje jednog skromnog restorana.
"Potraži još neki skandinavski film. Ili nordijski. Obnovi poznavanje geografije, svakako.", zapisujete sebi podsetnik.
Nedostatak očekivanja vas može odvesti na najneobičnija mesta.
I do nekih novih ukusa i utisaka.
Na vama je samo da se prepustite i probate.



Fotografije sa sajtova:

https://www.berlinale.de


http://www.finnkino.fi

http://variety.com

fest.rs

imdb.com


*Ovi filmovi su odvojeni iz programa Sava centra, od 19h i 22h.
Sva mišljenja su moja. Ne šaljite besne mejlove ako vam se ne svide.
Ovaj post nije sponzorisan, a rado ću dati prilog za bolju ventilaciju u Sava centru.*


SaveSave
SaveSaveSaveSave

You Might Also Like

2 comments

  1. Uživam, ali baš, čitajući tvoje tekstove. Piši češće !

    ReplyDelete
  2. Carski text. Veliko bravo za pominjanje omiljene dalide (Svevu) i odlicnu interpretaciju svi filmski dela :):* cin cin za sve naredne festove!

    ReplyDelete

Follow Une autre chose on Instagram